Samopouzdanje
Ovo je tema koju godinama istražujem upravo zato što sam i sama vječno osjećala manjak samopouzdanja. Neke sam velike prilike propustila u životu baš zato što mi je falilo samopouzdanja. Angažman na jednoj TV emisiji, stipendiju na fakultetu u SAD-u, nedobijanje promaknuća. Navika manjka samopouzdanja pratila me posvuda, i činilo mi se da što više znanja i godina imam, to manje imam samopouzdanja. Katkad mi se činilo da sam završila magisterij i silne škole upravo da povećam samopouzdanje, no to očito nije bio djelotvoran način. Smatrala sam da količina stečenog znanja i vještina, te uložen trud i diplome povećavaju samopuzdanje. Da se razumijemo, ne smatram sebe osobom sa niskim samopouzdanjem. No, i sada smatram da mi fali nekih tridesetak posto više vjere u sebe, da bi to bilo to. Otkriće za mene je bilo da puno ljudi muku muči sa samopouzdanjem kroz čitav radni, pa nekad i životni vijek. Ipak je puno manje onih koji muku muče sa viškom samopouzdanja i sa prepotencijom.
Nova definicija samopouzdanja
Izučavajući samopouzdanje došla sam do spoznaje da ono ne predstavlja oslanjanje na znanje, već vjeru u vlastitu sposobnost da ćemo razriješiti stvari. Stoga, pisac i mentor Brandon Burchard definiše samopouzdanje kao vjeru da ćemo savladati izazove ˮno matter whatˮ. Tako, primjera radi, priznati da nešto ne znate je odraz samopuzdanja, kao i traženje tuđe pomoći, sugeriše Burchard. Samo osobe koje su sigurne u sebe, nemaju problem da priznaju da nešto ne znaju, da su pogriješile, kao i da traže pomoć. Poznavanje vlastitih ograničenja je pozicija snage a ne slabosti, kažu i psiholozi. Znanje ne treba povezivati direktno sa samopouzdanjem, pošto uvijek ima toliko toga da se nauči. S druge strane, džabe je imati svo znanje svijeta ako ne vjerujemo u njega ili ga ne znamo iskoristiti. Vrlo bitno za rast samopouzdanja je registrovati vlastite pobjede. Autor Burchard sugeriše da nije dovoljno samo prolaziti kroz izazove i pobjeđivati. Jednako je bitno slaviti svoje pobjede i napredak, jer iz nekog razloga pobjede se brže zaborave od gubitaka. Često svoje uspjehe i talente uzimamo zdravo za gotovo. Integrisati svoje pobjede i slaviti progres odlika je samopouzdanih ljudi. U suprotnom, ako ne tapšamo sebe po ramenu za učinjeni doprinos i talente, osjećat ćemo se neadekvatno.
Veliko i dugo iskustvo, ne znači uvijek i jače samopouzdanje
Upravo zato što je nekada veća spoznaja – manje samopouzdanje. Tako poznati pisac Charles Bukowski kaže ˮProblem sa svijetom je što inteligntni ljudi su puni sumnje, a glupi puni samopouzdanja[1]. Svijet je pun pedesetogodišnjaka koji muku muče sa samopouzdanjem, od polja međuljudskih odnosa pa nadalje. I sama sam primijetila da mi godine iskustva na nekim poljima nisu mi donijele samopouzdanje. Npr. nalazim da sam bila samouvjereniji vozač kad sam tek počela voziti, nego li nakon dva teška sudara koja sam imala. Razlog što iskustvo ne znači uvijek veće samopouzdanje, upravo je u tome što porazi, padovi i gubitak mogu rezultirati traumom. Zato i jeste bitno foksirati se na svoje snage i pobjede, a ne na slabosti i poraze. Ono na šta se fokusiramo, dominira našim mislima i životom. Fokus na pozitvno je vrlo bitna karika za samopouzdanje.
Prihvatanje pogreški i neuspjeha
Vrlo bitno za samopouzdanje je prihvatanje vlastitih grešaka, pošto nas ništa ne može voditi stagnaciji kao vlastiti perfekcionizam. Kao društvo stigmatiziramo greške i poraze, i baš zato ne možemo doći do novih i boljih rješenja. Ništa ne ubija kreativnost kao strah od promjena i strah od pravljenja grešaka. Strah od neuspjeha ne samo da ubija samopouzdanje, već ograničava potencijale i koči sreću. Mada sam se trudila da ne završim kao mediokritet, sama priznajem da me strah od pravljenja pogreški često kočio da se otisnem u nepoznato i time postignem veći uspjeh. S time povezan je i strah šta li će drugi misliti o meni. Npr. nakon što sam par puta bila odbijena za unaprijeđenje, prestala sam aplicirati na više pozicije. Sad radim na tome da se suočim sa odbijenicama, ali da ih ne prihvatam lično. Ne povezujem svoju vrijednost sa time kako sam prošla na nekom razgovoru, da li sam dobila neki posao, i da li šef ili kolege smatraju da dobro radim. To je za mene veliki uspjeh, nakon godina povučenog ponašanja i izbjegavanja rizika i kritike, upravo pošto sam dozvolila da drugi određuju moju vrijednost. Sada radim puno više na tome da prihvatam greške i neuspjehe kao dio igre, i da nastavim brzo dalje. To se u NLP-ju kaže ˮFail often, fail fast and fail forwardˮ.
Jedinstvenost i doprinos drugima Svako poređenje sa drugima praktično ubija samopouzdanje. Jedini način da budemo samopouzdani je da vjerujemo u svoju jedinstvenu vrijednost, i sve ono čime nas je Bog obdario. Tako učitelj marketinga Marri Forlio često izriče njen poznati moto:
ˮSvijetu treba poseban dar koji samo ti posjeduješ! Svako na Svijetu ima svoj dar, i niko na svijetu nije ti.ˮ
Sljedeća bitna stavka za samopouzdanje je upravo to, služenje drugima. Pošto dar ima upotrebnu vrijednost samo ako ga kao društveno biće podijelimo sa drugima. Gotovo da je naš zadatak i obaveza da dijelimo svoje talente, u suprotnom smo čak sebični. Možda će upravo moj tekst nekom donijeti neku novu spoznaju, i nemam ga pravo zadržati samo za sebe.
Evo i dvije praktične vježbe autora Gabbrial Berstain i Brandona Burcharda za jačanje samopouzdanja:
1. U roku od mjesec dana ujutro postavljajte sebi pitanje i prebilježite odgovore: Šta dobro činim za sebe danas, a šta dobro mogu učiniti za druge ovaj dan?Kako mogu istinski služiti ljudima, društvu ali i sebi danas?[2]
Gabbi sugeriše da ne tražimo svoju svrhu, već da dopustimo da ona pronađe nas. Na kraju pismene vježbe kratko analizirati i razbistriti šta dobro radimo, kako služimo drugima i šta pozitivno radimo za sebe.
2. Slavite male pobjede i integrišite ih u svoju ličnost!
Savjet Bernarda Burcharda je slaviti male pobjede svakodnevno, ma koliko sitne bile. Npr. vježbali da ste duže u gymu nego inače, podijeli ste svoje ideje na sastanku, odolili ste kesi čipsa, bili ste smireni i niste vrištali na dijete kad je uradilo neki nestašluk . Te male pobjede će ojačati vaše samopouzdanje, samo ih je bitno svakodnevno registrovati i slaviti, sugeriše Burchard.
Preuzeto sa bloga Cokoholic
[1] The problem with the world is that the intelligent people are full of doubts, while the stupid ones are full of confidence.” ― Charles Bukowski
[2] Gabbrial Berstain, autorica ali i bivša ovisnica, kaže da je postala samopouzdana kad je prihvatila svoju tešku prošlost i svoju priču. Prihvaćanje sebe i djeljenje vlastite priče o transformaciji bilo je njeno bogatstvo. Samo ako smo ranjivi možemo pomoći drugima, inspirisati ih da rastu ili da se promjene na bolje, sugeriše Gabbi. Svoju priču ili proizvod treba dijeliti na način koji nam odgovara. Za mene je to npr. pisanje bloga, za nekoga predavanje u lokalnom udruženju.