Gledam i slušam izjave o protestima demobilisanih boraca koje na press konferenciji Vlade FBiH i u emisiji „Kontrasti“ na Al Jazeeri daje Patković Šerif, predsjednik Zlatnih ljiljana, predsjednik Koordinacije boračkih udruženja, predsjednik svega i svačega gdje se krčme pare namijenjene borcima. Čitam pismo koje je gore navedeni uputio učesnicima protesta obrazlažući zašto ih nije podržao. Gledam, slušam, čitam i ne mogu da vjerujem. I sjetih se naslova davno pročitane knjige „Pukovniku nema ko da piše“ (G.G. Markes).
Ne znam šta je Patković po činu i nije me briga, ali me brine šutnja ogromne većine časnih pripadnika Armije R BiH, učesnika ratnih nedaća i svjedoka poslijeratne barbarske kompromitacije svijetlog lika borca te Armije. Kompromitacije od onih kojima su predali Državu na upravljanje i onih koji, uzurpiranjem prava da ih predstavljaju, kroz vlastite privilegije i beneficije zbrinuše sebe i sebi najbliže i ubijediše sami sebe da je i ostalima dobro kao i njima. Da su Bogom dati i da smo mi zbog njih tu, a ne oni zbog nas.
Zar nema ama baš niko da se oglasi, osim ovih uhljeba i da napiše Patkoviću predsjedniku, ili Patkoviću ljiljanu, ili Patkoviću koordinatoru, ili Patkoviću poratnom biznismenu, ili Patkoviću ministru, ma bilo kojem Patkoviću:
- Koja je razlika između Registra kojeg traže borci i temeljite revizije boraca koju si ti tražio od vlasti, porukom u Parlamentu „još smo živi“? Možda samo da pojasniš na koga si mislio. Doduše, tada si tek tražio svoju poziciju pod skutima vlasti, nije bitno koje. Stalna revizija boraca nije rješenje problema nego stvaranje lažne slike da se nešto radi za dobrobit svih i da se skutonoše vlasti još bolje uhljebe.
- Kako ne može svima borački dodatak, a priskrbio si ga sebi putem „beneficirane“ penzije. Iznos penzije se određuje svakom na osnovu njegovih uplata u penzioni fond, godina staža i po Zakonu koji ga tretira, pa bi valjda trebalo tako i tebi i tebi sličnima. Ne može nekom penzija biti na osnovu njegovih uplata u Fond PIO, a tebi i mnogim drugim „savjetnicima“ na osnovu tuđih uplata, a zbog vašeg učešća u ratu. Za vas ima, za druge nema! Gdje je učešće u ratu ostalih?
- Protesti 2009. godine, na kojima si i ti učestvovao, su rezultirali kamenovanjem i paljenjem dijela zgrade Vlade i tučom sa policijom. Na ovim protestima to se ne desi, ovi borci izbjegoše sukob sa policijom, nazvaše ih svojom braćom, jer znaju da su neki od njih djeca njihovih ratnih drugova. A zahtjevi protestanata i tad i sad isti, nepromijenjeni. Pozivaš borce da dođu na razgovor u institucije koje ste tada vi kamenovali i zapalili. Jel’ na isti način?
- Mnoga udruženja građana se finansiraju od članarine, brinu se o svojim članovima i učestvuju u raznim aktivnostima: liječenje bolesnih, pomoć ugroženim… Zar Država nije sposobna sama vršiti raspodjelu sredstava namijenjenih borcima nego vas plaća da joj pomažete. Rezultat vaše pomoći i Državi i borcima su upravo ovi protesti. I to preko dvadeset godina nakon rata, ej.
- Zar i jedan borac individualno, makar to bio i Abuhamza, smije biti povod odluke da se ne podrže opravdani zahtjevi saboraca? Nisu borci nikog protjerali, nego vlast, je li tako?
Nešto mislim, ukoliko bih ikad pročitao ovako ili slično pismo upućeno nadležnim, još bih samo dopisao: podržavam, krenite još i sa preispitivanjem opravdanosti trošenja budžeta na sva primanja ministara, delegata, poslanika, stranaka, na sva izdvajanja za troškove reprezentacije, razne komisije, Nadzorne i Upravne odbore i vidjećete da borci nisu problem. I imate moj glas. Barem pokušajte.
Pripadnik Armije R BiH i učesnik o-o rata, svojom krivicom:)
PISMO UČESNIKA RATA KOJE ŽELI OSTATI ANONIMAN I DAO MI SVA OVLAŠTENJA DA MOGU OBJAVITI OVAJ TEKST KOJI JE PISAN U VRIJEME FEBTRARSKIH PROTESTA
Piše: Nihad kadić
Neovisni novinar, fotograf, bloger