Čitali ste u prethodnom postu šta sam radila u Berlinu, gdje sam lunjala sa svojom sjanom ekipom, a sada je vrijeme da podijelim i neke (objektivne) informacije s vama. Ako mene pitate, ovih 8 stvari, ni slučajno nemojte propustiti da vidite, uradite i probate. Let’s start!
# Ulična umjetnost
Berlin je grad prepun historije koja se sjajno iskombinovala sa svim obilježjima modernog vremena. Najbolja ilustracija rečenog jeste East Side Galery – galerija grafita pod vedrim nebom i to grafita koji su nacrtani na ostacima Berlinskog zida. Usred grada, među zgradama koje dotiču oblake. Mnogo zgrada i objekata je oslikano interesantnim muralima ili upotpunjeno umjetničkim instalacijama. A tek ulični svirači…
# Piknik u nekom od parkova
Oko 40% grada je prekriveno zelenim površinama i parkovima. Ovo je skoro nevjerovatna činjenica s obzirom da je u pitanju europska metropola. Berlin je opravdao onu stranu da je prepun betona, odnosno ogromnih građevina, ali me je potpuno iznenadio svojim značajnim dijelom koji je okrenut prirodi. U pojedinim dijelovima grada uopšte nemate osjećaj da ste u metropoli, više u nekom selu, izletištu ili nekom sličnom mjestu. Ako vas put ili namjera vode u njemačku prijestolnicu, ne propustite provesti bar jedno popodne cugajući pivo i jedući slasne sendviče u nekom od berlinskih parkova. A vrlo vjerovatno će vam društvo praviti zečevi kojih su parkovi prepuni.
# Doner i arapski fast food
Budući da sam neko ko ne voli mnogo eksperimentisati s hranom i budući da hrana koju ja jedem ne podrazumijeva povrće i štošta drugo, i u Berlinu sam igrala na sigurno. Turski restorani su bili defiitivno prvi izbor i neizbježni doneri. Ali, iznenađenje i moj drugi izbor, ali i omiljena hrana tamo zbog koje se često poželim vratiti samo na par sati, jesu arapski fast food restorani. Ponuda im je skroz uobičajena, na prvi pogled se mnogo ne razlikuje od McDonaldsa i svega ostalog što je nama poznato. Sve samo izgleda slično, ali nije. Hrana ima poseban šmek koji joj daju posebni sastojci i začini. Zaista ne znam kako se koji od njih zove, niti znam objasniti te ukuse, ali znam da je sjajno i da postajem opasno gladna dok ovo pišem.
# Spomenici/atrakcije
Ovo je standard pri svakoj turističkoj posjeti. Svakako se nemojte vratiti kući bez fotografija ispred Brandemburške kapije, Bundestaga ili katedrale sv.Hedwige. Znam da je ovo kliše, ali svaki pogled na fotografije vratiti će vas u momenat kad ste bili tamo i ponovo ćete osjetiti onaj moćni osjećaj kad se nađete ispred neke od svjetskih atrakcija.
# Švercanje metroom
Berlin je ogroman i prosto ne bi bilo moguće istraživati ga bez korištenja javnog prevoza. Svakako da imaju nekoliko vrsta, ali metro ili U-bahn je svakako najpopularnija i najjeftinija opcija. Moja putujuća ekipa i ja nismo ni znali koliko koštaju vožnje U-bahnom do zadnjeg dana boravka u Berlinu kad smo pogledali na automatu za karte, jer smo se, pogađate, švercali. Uštedjeli novca jesmo, ali smo se cijelo vrijeme vozili „k’o na iglama“ jer da nas je kontrola uhvatila olakšala bi svakoga od nas za nekih 200-tinjak eura. Priznajete, ne isplati se, ali me nemojte pitat zašto smo to ipak radili. 😀
# Hostel
Nemam bogato iskustvo boravka u hostelima u Berlinu, bila sam tamo 3 dana i to u hostelu koji je neko drugi birao za mene. Ali, ni ja za sebe ne bi izabrala bolji. Sjajna usluga, oooogroman hostel jako zanimljivog dizajna koji vrvi mladim ljudima iz cijelog svijeta, veliki prostor za druženje i to sve po veoma povoljnoj cijeni. A osim toga, arapski fast food restoran je iza ugla. 😀Sve preporuke Amstel House Hostel.
# Sience center
Jedno od mjesta na koje smo, bukvalno, nabasali tokom istraživanja Berlina jeste Ottobock Science Center – mjesto protetičkih inovacija za ljude sa poteškoćama u kretanju. U mega giga modernoj, mogu reći pomalo i futurističkoj zgradi, smješten je niz prototipa proteza i raznih sistema koji invalidima, pogotovu sportistima, olakšava kretanje i koordinaciju. Bilo je sjajno voziti najnovija kolica u kojima se takmiče atletičari na paraolimpiskim igrama i isprobati intalaciju koja ljudima bez jednog donjeg ekstremiteta pomaže da poboljšaju svoju koordinaciju pri kretanju sa protezom. Ni jedno ni drugo nije lako ni nama koji smo zdravi i kojima ništa ne nedostaje. Tu smo definitivno spoznali koliko smo sretni što nam ne treba ništa od tih izuma i od tog dana osjećam mnogo veće poštovanje prema ljudima koji se i pored svojih invaliditeta bave sportom.
# Kabanica
North vibes su ono što Berlinu daje ogroman minus. Ja sam tamo bila usred ljeta, krajem jula i naravno u ruksaku sam imala ljetnu garderobu, ne računajući da me može u to doba godine potrefiti temperatura od 15 stepeni. Zato, u Berlin i cijeli taj dio Europe nikada ne idite bez toplije garderobe, kabanice, pa i gumenih čizama, ako imate prostora u ruksaku ili koferu za njih.
# Euro shop-ovi
Kud god da otputujemo želimo nabaviti neki suvenir koji će stojati negdje na polici i podsjećati nas na predivne uspomene koje smo skupili na tom putovanju. Suveniri znaju biti mnogo skuplji nego što nam se prvobitno čine. Da biste izbjegli ovu situaciju kupujući magnete, razglednice, šolje i druge sitnice na Pariškom ili Alexander Platzu, potražite tzv. euro shopove, radnje koje imaju ogromnu ponudu svega i svačega po jedan euro ili po nižim cijenama nego u ostalim suvenirnicama, a u Berlinu ih uopšte nije teško pronaći.
Preuzeto sa bloga Vodim te na jedno mjesto