Mir se obično definira kao stanje bez rata, razdoblje koje podrazumjeva odsustvo rata. Također, može se odnositi na dogovor za prestanak oružanog sukoba ili okupacije. U svom najfantastičnijem značenju, mir označava stanje potpune harmonije, bez ijednog konflikta između ljudi, između ljudi i prirode. Da bi se postiglo stanje mira nakon završetka oružanog sukoba potrebno je ulagati u mir i graditi mir…. Postkonfliktna izgradnja mira počinje onog trenutka po potpisivanju mirovnog sporazuma između sukobljenih strana. Otac koncepta izgradnje mira je Johan Galtung koji je također suosnivač Instituta na istraživanje mira u Oslu (1959.), te osnivač časopisa Journal Peace Research (1964.). 1993. godine je bio suosnivač Mreže za razvoj mira u okruženju, organizacije za rješavanje konflikata mirnim putem. On je prvi koncipirao izgradnju mira pozivom na sisteme koji bi kreirali održivi mir. Prije svega treba naglasiti da kada govorimo o izgradnji mira možemo govoriti o pretkonfliktnoj i postkonfliktnoj izgradnji mira. Pretkonfliktna izgradnja mira ima za cilj sprječavanje nastanka oružanog sukoba. Važan dio ovakvog vida djelovanja je prepoznavanje problema, mogućnosti nastanka konflikta koji će preći iz nenasilnog stanja u stanje oružanog konflikta, te na vrijeme spriječiti tu pojavu.
Ono što većina smatra istinskom izgradnjom mira je postkonfliktna izgradnja mira. Aktivnosti izgradnje mira variraju ovisno o situaciji i akterima izgradnje mira, te se razlikuje od države do države. Uspješna izgradnja mira se očituje u aktivnostima izgradnje mira koje stvaraju okruženje koje podržava samoodrživi i trajni mir, pomirenja protivnika odnosno sukobljenih strana, sprječavanja ponovnog pokretanja sukoba, integracije civilnog društva, stvaranje mehanizama vladavine prava. Izgradnja mira je najučinkovitija i najizdržljivija kada se oslanja na lokalne koncepte mira. Zajedničko svim definicijama izgradnje mira je to da je unaprijeđenje ljudske sigurnosti središnji zadatak izgradnje mira.
Odbor za politiku glavnog tajnika UN-a iz 2007. definirao je izgradnju mira na sljedeći način: “Izgradnja mira obuhvaća niz mjera usmjerenih na smanjenje rizika od prekoračenja ili ponovne pojave u sukobu jačanjem nacionalnih kapaciteta na svim razinama za upravljanje sukobima i postavljanje temelja za održivi mir i održivi razvoj. Strategije izgradnje mira moraju biti koherentne i prilagođene specifičnim potrebama dotične zemlje, temeljene na nacionalnom vlasništvu, i trebale bi sadržavati pažljivo prioritizirane, sekvencionirane i stoga relativno uske aktivnosti usmjerene na postizanje gore navedenih ciljeva “. Izgradnja mira podrazumjeva širok dijapazon aktivnosti koje vode do izgradnje održivog mira. Barnett i saradnici su podjelili postkonfliktnu izgradnju mira u tri dimenzije. Prva dimenzija je stabilizacija postkonfliktne zone čije aktivnosti pojačavaju stabilnost države ili država nakon sukoba, obeshrabljenje bivših boraca od povratka u oružani sukob kroz razoružanje, demobilizaciju, reintegraciju i dr. Druga dimenzija je obnavljanje državnih institucija koja se implementuje kroz aktivnosti gradnje državne sposobnosti pružanja osnovnih javnih dobara i povećavanju državnog legitimiteta. Treća dimenzija podrazumjeva rješavanje socijalnih i ekonomskih pitanja odnosno promociju socio-ekonomskog razvoja. Naravno, aktivnosti unutar ove tri dimenzije podrazumjevaju i druge aktivnosti poput: izgradnje infrastrukture, savjetovanja o traumi, prijelazne pravde i obnove, dijaloga između zajednica, povećanju ljudskih prava itd. Kao što vidimo izgradnja mira je širok pojam koji zahtjeva potpunu posvećenost aktera koji sudjeluju u izgradnji mira. Bilo koja od dimenzija i aktivnosti izgradnje mira je podjednako važna. Međutim, pored dimenzija bitna je i volja aktera koji su bili direktno uključeni u oružani sukob da pristupe zajedno izgradnji mira i da zajedno „kroje“ održivi i trajni mir. I za kraj: „U vojskama širom svijeta u ovom trenutku služi 21,3 miliona vojnika. Zar ne možemo okupiti deset puta veću brigadu mira? Stotinu puta veću? Taj projekat započinje u ovom trenutku, s vama“.
Mirovni pozdravi,
Lejla Ivazović, rođena 04.06.1991.godine u Sarajevu. Od 2011.godine zaposlena kao Profesionalno vojno lice OS BiH. 2014. godine završila je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, smjer: Sigurnosne i mirovne studije. 2015.godine nastavlja postdiplomski studij na istom fakultetu, te je trenutno apsolvent Sigurnosnih i mirovnih studija sa master temom: „Uloga žena u izgradnji mira u Bosni i Hercegovini.“ Već deset godina je volonter Crvenog Križa Vareš, te je član-osnivač udruženja omladine „INICIJATIVA“ u Varešu. Također, radi kao Volonter Instituta za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.