Dobri i pametni ljudi su bogatstvo jednog naroda. Naš problem je u tome što mi takve šaljemo drugima. Ovde ostaju samo oni koji moraju i oni koji se ničega ne stide. Prvi ostaju protiv svoje volje, drugi ostaju dobrovoljno, jer ne postoji neka druga zemlja u kojoj bi mogli postati ono što su ovde. U svakoj zemlji u kojoj se traži znanje, odgovornost i marljivost oni bi jednostavno propali. Zašto ne treba biti apolitičan? Da bi se odgovorilo na to pitanje potrebno je prvo odgovoriti na pitanje šta znači biti političan u ovoj zemlji. Biti političan danas u većini slučajeva znači nemati svoj stav, očekivati da se od politike dobije zaposlenje ili neka druga korist, i nakon toga, ako to zatreba, naći neku drugu političku opciju kako bi se u vlastitom posjedu zadržalo sve ono postignuto, ukoliko ona prethodna politička opcija ode sa vlasti. Naravno da ovakav oblik političnosti ne zanima nikoga ko je spreman da se sam susreće sa vlastitim problemima u životu. Većina mladih ljudi koji tako razmišljaju daleko su od politike. Samim tim, daleko su i od toga da se njihovo mišljenje i njihov stav vidi i čuje. I to predstavlja veliki problem u ovoj zemlji. Na mjesta na kojima trebaju da budu obrazovani i odgovorni ljudi dolaze oni koji imaju sasvim suprotne osobine. Na pozicijama sa kojih treba da se rješavaju problemi ovog društva nalaze se ljudi koji nisu u stanju da na ispravan način sagledaju probleme, pa samim tim nisu ni u stanju da ponude rješenja. Dokaz za to je činjenica da su problemi sa kojima se danas susrećemo stari gotovo više od dvije decenije. Zbog toga se dekadencija ovog društva razvija progresivno.
Često se kao argument za političku nezaniteresovanost kod mladih navodi razočaranje u politiku, političare i državne isntitucije. Takav argument nema apsolutno nikakvu težinu. Kako neko može biti razočaran sa dvadeset i pet godina kada još nije ni počeo da živi? To nije razočaranje nego nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo je nešto što može postati konstruktivno ukoliko se usmjeri ka nekom cilju. To što neko ko se bavi politikom ne pokazuje osobine vrijedne poštovanja ne može da bude razlog da neko ko posjeduje te osobine odustane od toga da o tome iznese svoj sud. Isto kao što neko ko je obrazovan ne treba da se stidi svog znanja pred nekim ko je notorna neznalica. Neznalicama treba staviti do znanja da su neznalice, ne da bi se razbacivalo vlastitim znanjem, nego zbog toga da se ne dozvoli neznanju da pobijedi. Neprirodno je da odlučuju oni koji manje znaju od onih o kojima se nešto odlučuje. Posledica takvog odlučivanja može biti jedino greška. Zbog toga svi mladi ljudi koji su obrazovani i koji planiraju nešto da urade u svom u životu moraju da se politički aktiviraju. Taj angažman ne mora biti u okviru neke trenutne političke opcije, on može biti potpuno samostalan. Jednostavno, iznošenjem svog stava i svog mišljenja o nekom problemu. Ne treba se toga ustručavati. Tako će se otvoriti mogućnost da se svi mladi ljudi koji posjeduju slična mišljenja upoznaju i udruže. To bi stvarno bio veliki korak naprijed za ovu zemlju. Ne postoji savršen stav i savršeno mišljenje. Ono se mijenja, unapređuje u susretu sa drugim mišljenjima i stavovima. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo. I svako ima pravo da se ne slaže sa nečijim tuđim mišljenjem. Razlike u mišljenju mogu se otkloniti samo argumentovanim dijalogom, nikako nasiljem. To je suština mišljenja. Smisao slobodnog društva sastoji se u tome da individue koje ga sačinjavaju imaju svoj stav o njemu i da argumentovano razgovaraju o tome. Tako će se kao dominantan stav ispostaviti onaj koji je najlogičniji, a on će samim tim ujedno biti i najispravniji. Na takav način se društvo slobodno razvija, i takav način predstavlja jedini ispravan put kojim neko društvo treba da se razvija. U klasičnoj Atini su svi oni koji nisu bili u stanju da se bave politikom nazivani idiotima, izopštenicima iz društva. Njihova sudbina je zavisila od tuđe volje. Slobodan čovjek se odlikuje upravo time da njegova sudbina zavisi isključivo od njegove volje i njegovih odluka. Smatram da je to dovoljan argument protiv apolitičnosti, i dovoljan razlog da mladi ljudi, naročito obrazovani, izađu iz anonimnosti i preuzmu odgovornost za svoju sudbinu. Samo robovi govore onda kada im se naredi i ono što im se naredi. Rob je oruđe koje govori, objekat tuđe volje. U zemlji u kojoj su glupost, samoživost i pohlepa odnijeli prevagu nad znanjem, plemenitošću i brigom o drugima, svako ćutanje može se posmatrati kao zločin protiv čovječnosti.
Napisao: Bojan Lazić, https://www.facebook.com/bojan.lazic.5454