Nije to za mene. Nije ni tvoj posao. Ne znamo mi manipulisati osjećanjima. Ti kada bi to uradio vjerovatno bi osjećao krivicu, a ja ne umijem lažirati emocije. Tako nam je, kako nam je. Iskreno-možda malo staromodno u ovom današnjem svijetu, ali mi smo uvijek govorili da pripadamo nekom drugom univerzumu, jel’ tako?
Između tvog i mog ponašanja nema razlike. Isti smo karakter i iste misterije. Zato i jesmo drugačiji. Ali, nemoj da saznaju. Neka misle da smo s njima. Neka misle da smo ono što bi njihovim masama odgovaralo. Mi ćemo u tišini biti svoji. Sami i sretni. I znaš šta?
Nemoj ništa govoriti. Ako progovoriš sve ćeš zaustaviti. Sve što moram, mogu zaključiti iz tvog pogleda. Nemoj pokavariti tišinu.
Otići ćemo daleko tako. Kroz razgovor možda shvatimo da nismo dovoljno vrijedni za bilo šta od toga.
I svaki put kad poželiš da nekoga uvedeš u svoj mali univerzum, sjeti se mene. Sjeti se da je to mjesto već zauzeto.
Napisala: Elma Fetić, elmafetic73@gmail.com