11. oktobar, Međunarodni dan danas DJEVOJČICA sutra ŽENA

Prije nego se pozabavimo stanjem u kojem se danas žene nalaze, neravnopravne, podvrgnute nasilju i diskriminaciji kako u privatnom tako i javnom (poslovnom) životu, koje donekle možda opravdavaju takvo stanje, trebamo se osvrnuti na prilike koje stvaraju takve žene. Očito je da takve žene nastaju zadesivši se u takvim prilikama koje rađaju takve žene. Te prilike su ekonmski, religijski ili tradicijom uslovljene, no prije nego što govorimo o pravima žena, trebamo se boriti za prava djevojčica. Prevencija u srži današnjeg zbivanja.

Djevojčicama se govori da su za „normalnu“ ženu: brak, djeca i porodica svetinja, dok se dječacima govori kako se postaje uspješan muškarac sa mnogo žena, novca, auta… Govori im se kako moraju znati kuhati, čistiti, odgajati dok se dječacima pripisuje umijeće ratovanja, sporta, razmišljanja. Većina osoba mirne savjesti živi i podržava sve te nebuloze, jer su od djetinjstva bili odgojeni u takvom razmišljanju da je takvo postojanje tradicionalno i religijski jedina prava stvar. Djevojčice / žene trebaju biti natjecateljski nastrojene, konkurentne ne da bi bile uspješne u poslovnom životu i karijeri nego zbog pažnje muškaraca. Govori im se da ne mogu biti seksualna bića kao dječaci, da svoje ambicije stave iza muževih. Koliko djevojčica danas nema adekvatno ili bilo kakvo obrazovanje zato što se smatra: „ona će se svakako udati“, „bitno je da nevina“, „bitno je da je lijepa i zna kuhati“. Koliko djevojčica je primorano stupiti u dogovoreni brak i prije punoljetstva.

Bitno je da je obrezana ne obrazovana. U neki zemljama se još primjenjuje obrezivanje djevojčica. 28 miliona djevojčica doživjelo je sakaćenje ili obrezivanje dok većina djevojčica smatra da treba zaustaviti taj običaj. Koliko njih je podvrgnuto nasilju bilo da se radi o fizičkom ili psihičkom. Koliko trudnica i novopečenih očeva želi da dobije dječaka, a ne djevojčicu. Njegova uzvišenost „SIN“. Majke žele sina zato što znaju kako su se one napatile samo zato što su ženskog roda, žele da njenom djetetu bude lakše. Očevi žele sina zato što misle da su vrijedniji, pametniji i čišći od žena, možda poneki od očeva dijeli i mišljenje majke. Kako kod nas kažu: „Jedno jagnje za djevojčicu, a dva za dječaka“.

Ne dešava se diskriminacija i nasilje tamo negdje daleko, kako običavaju neki/e naći izgovor da počiste ispred svog praga, dešava se i oko nas. Živimo u društvu i drušvena smo bića, treba da otvorimo oči i radimo na poboljšanju položaja djevojčica / žena jer smo MI odgovorni za stanje u kojem se nalazimo. Jer smo spolno slični a rodno treba da budemo jednaki. Uočavajmo na vrijeme nasilje i diskriminaciju nad djevojčicama, radimo na poboljšanju položaja djevojčica i rodnoj ravnopravnosti jer to su te prilike koje stvaraju TAKVE žene. Prevencija u srži, prije nego DJEVOJČICE ŽENE postanu.

Napisala: Sarać-Hukanović Irma

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


unesite broj *