Brčko distrikt Bosne i Hercegovine. Ogled za ugled, kako ga predstaviše početkom ovog vijeka, simbol za multietničnost i primjer „obećane zemlje“.
Kao posebna jedinica lokalne samouprave, Brčko distrikt iz godine u godinu, ili iz mandata u mandat – stoji u mjestu. Zaglavljen negdje između etnopolitikanstva, kojim se hrane obični građani, i ispunjenja sitnih i privatnih interesa ovdašnjih vlastodržaca. Već nekoliko godina je riječ napredak, za ovaj grad, postala nepoznanica.
Zamislite samo grad sa budžetom koji premašuje 200 miliona KM i brojem uspješno realiziranih projekata kojih bi se postidio svaki zdravorazumski i iole odgovorniji vršilac povjerenu mu dužnosti u nekoj zdravijoj i naprednijoj, da ne kažem normalnijoj, sredini. Umjesto epiteta koji su se vezivali za ovaj grad i budućnosti koju su mu predviđali redom predstavnici međunarodne zajednice, danas stvarno stanje pokazuje da Brčko distrikt nema ljude u vlasti sa idejom, vizionare, koji bi znali iskoristiti sve mogućnosti i potencijale ovog dijela Bosne i Hercegovine, a mogućnosti su velike. Mogućnosti su puno veće od urađenog jednog kružnog toka i dionice puta od 300 metara. Doduše, Brčko je ove godine dobilo i zatvorene gradske bazene. Bukvalno zatvorene, ne rade.
Helem nejse, na stranu sve realne životne probleme, na stranu i novu zgradu policije, koja je koštala 14 miliona KM i koja je svečano otvorena u februaru 2016. godine, a koja još uvijek nije useljena jer nije dobila odobrenje za upotrebu!? Sve na stranu. U brčanske srednje škole od nove školske godine ulaze vjeroučitelji. Tiho i na mala vrata ih uvode. Istina, učenicima će se dati mogućnost izbora, vjeronauka ili etika. Međutim suštinsko pitanje je da li zaista postoji potreba za ovom „mini reformom“ ili je to još jedan u nizu poteza vladajućih stranaka, koji nastoje svojim etnopolitikama „uhljebiti“ stranačke kadrove i na taj način ponovo osigurati vlast.
Dok razvijene evropske zemlje, već nekoliko godina, kroz dualno obrazovanje uspješno pripremaju svoje učenike i studente za tržište rada, naša vlast, ovim srednjovjekovnim reformama, nove generacije mladih ljudi priprema za odlazak s one strane rijeke Save.
E neka nam je Bog na pomoći, pošto pomoći sami sebi ne možemo, a izgleda da i ne želimo.
Napisao: Damir Šerifović